Špiljski kukac

U rujnu 1831. godine, trinaest godina nakon velikog otkrića najljepših dijelova Postojnske jame, Luka Čeč došao je do novog otkrića, koje je bilo prilično sitno, no iznimno važno.

Ispod Velike Gore na stalaktitu je pronašao malog smeđeg kukca. Čeč nije znao o kakvoj je životinji riječ, no slutio je da je riječ o važnom otkriću, zato je kukca iznio iz špilje i pokazao ga grofu Franji Josipu von Hochenwartu, koji je bio usred pripreme prvog tiskanog vodiča po Postojnskoj jami. Zahvaljujući njemu kukac je završio u pravim rukama – kod Ferdinanda Schmidta (poznavatelja kukaca), koji je zasukao rukave i počeo s radom.

Život u špilji

Do te se Čečove rujanske šetnje špiljom smatralo da u špiljama nema života – ni životinja ni biljaka. Otkriće podzemljara dokinulo je to uvjerenje. Rodila se nova znanost – biospeleologija.

Nova vrsta

Schmidt je opisao Čečov pronalazak: njegove produljene noge i ticala puna sitnih dlačica (receptora). Zapisao je da životinja nema oči i da ima velik zadak koji izgleda poput kakva „oklopa“. Riječ je o slijepljenim elitrama (krilima).

Schmidtu je ubrzo postalo jasno da je riječ o pravoj špiljskoj životinji, dakle, o životinji koja živi samo u špiljama. Ono što je opisivao bile su posebne značajke pravih špiljskih životinja i njihovih prilagodbi na špiljski okoliš. Znanost je bila oduševljena. Schmidt je podzemljara nazvao latinskim imenom Leptodirus hochenwartii. I na latinskome Leptrodirus znači tankovratić, a ime proizlazi iz zanimljiva oblika tijela. Naime, ima velik zadak, sa sitnim vratom i tankim nožicama.

Traženje novog kukca

Budući da je Čeč na putu iz špilje oštetio sitnog kukca, morali su pronaći novoga. Schmidt je čak raspisao nagradu za onoga tko mu donese novi primjerak živog tankovratnog podzemljara.

Luka Čeč umro je 1863. godine, no znanost je zbog njegova otkrića cvjetala još dugo nakon njega. Trebalo je čak 16 godina da ponovo pronađu tankovratića, a tijekom potrage znanstvenici su otkrili i opisali velik broj drugih životinja i njihovih nevjerojatnih prilagodbi na špiljsko okruženje.

Do danas je otkriveno 150 pravih špiljskih životinja u Postojnskoj jami, što je više nego u bilo kojoj drugoj špilji na svijetu. Postojnska jama zato je najbogatija špilja na svijetu po biološkoj raznolikosti.