Ljudi na kršu bili su naviknuti na život među špiljama, provalijama, rijekama i jezerima koji presušuju i nenadanim izvorima koji bi navrli iz podzemlja prilikom jake kiše ili poplava, ali kad bi te moćne struje na površinu donijele neobične „ribe“ koje imaju blijedu kožu, duguljasto tijelo i dug rep te četiri noge, to je bilo nešto posebno. Budući da su okolni stanovnici vjerovali da u Postojnskoj jami živi strašan zmaj, zaključili su da su ta čudna bića zmajevi mladunci.

Tko će ukrotiti zmaja?

No priče o „zmajevim mladuncima“ nisu pobudile zanimanje samo kod radoznalih seljana nego i kod znanstvenika. U 18. stoljeću biolozi su se natjecali, gotovo i ratovali, tko će prvi predstaviti novu životinjsku vrstu iz Postojnske jame. Giovanni Antonio Scopoli prvi je dobio žive primjerke tih neobičnih bića, a 1768. godine „zmajevi mladunci“ dobili su znanstveni opis i latinsko ime: Proteus anguinus. O tim nevjerojatnim bićima iz postojnskog podzemlja pisao je čak Charles Darwin u svojem djelu O postanku vrsta (1859.).

Kraljica podzemlja?

Čovječja ribica je endem dinarskog krša što znači da se može naći na vrlo malom dijelu svijeta, a unutar tog malog teritorija njezin su „glavni dom“ Slovenija i Postojnska jama. Posebnosti špiljskog okoliša – život u tami, stalna temperatura i duga razdoblja bez hrane – od nje su učinile majstora preživljavanja, a njezine čudne značajke podsjećaju na sposobnosti superjunaka.

Superjunaci!

Čovječje ribice neobične su već izgledom: imaju duga zmijasta tijela, a s dužinom od 25 do 30 centimetara pripadaju među najveće špiljske grabežljivce. Njihova je koža blijeda s ružičastom nijansom i čini se gotovo prozirna. Imaju male kratke noge s tri prsta na prednjim udovima i dva na stražnjima. Po vodi se kreću zmijastim izvijanjem tijela, a noge im služe samo kao pomoć pri kretanju. Dišu pomoću vanjskih škrga i primitivnih pluća. Iako odrasle životinje nemaju oči, receptorima u koži sve „vide“ i vrlo dobro osjećaju svoj plijen, a njihova je koža vrlo osjetljiva na svjetlost. Bez hrane mogu preživjeti više godina, a žive i do 100 godina.

Ljubavne tajne

Još više od njihovih „superjunačkih“ značajki znanost već stoljećima fascinira jedna od njihovih najbolje čuvanih tajni: razmnožavanje. Budući da žive u tami podzemnih rijeka i jezera, gdje se i razmnožavaju, znanstvenici nisu imali mnogo prilika za promatranje njihova ljubavnog života. No slučajan događaj u velikom izložbenom akvariju Postojnske jame približio je razmnožavanje čovječjih ribica znanosti. Godine 2016. tako smo prvi put uživo pratili polaganje jajašaca i izlijeganje 21 „zmajića“, koji su postali zvijezde svjetskih medija.