Razlog – obvezno zaustavljanje

U travnju 1818. godine Postojnska jama bila je u pripremama za veliki posjet cara Franje I. i carice Karoline Auguste. Tada su ljudi poznavali tek nekoliko stotina metara ulaznih dijelova špilje, no njezine su ljepote svejedno bile na glasu i u inozemstvu. Carica majka poželjela je razgledati špilju i carski par odlučio se zaustaviti u Postojnskoj jami na putu u Dalmaciju. 

Wow!

Upravitelji špilje bili su na iglama i nekoliko dana prije posjeta imali su pune ruke posla. U povodu velikog dočeka cara odlučili su na velikim stijenama koje se uzdižu nad podzemnom rijekom postaviti piramidu s prozirnim natpisom koji će toliko očarati cara da će moći izustiti samo „wow“! No slučajno su se prilikom vješanja natpisa pobrinuli za to da cijeli svijet govori „wow“ već 200 godina.

U smrtnoj opasnosti

Kako bi postavili veliki natpis, preko rijeke su položili velike ljestve, na njih dasku i hrabri užigač Luka Čeč sa svjetiljkom u ruci krenuo je preko „improviziranog“ mosta. Dok su se ostali bavili svojim poslom, Čeč se na drugoj obali počeo penjati po stijenama i u smrtnoj se opasnosti popeo do vrha. Na vrhu je dozvao ostale suradnike, mahnuo im, a zatim nastavio put „u stijenu“ te na kraju nestao jer je tama progutala skromnu svjetlost njegove svjetiljke.

"Vidjeli smo ga kako stoji gore, zatim smo vidjeli da ide dalje i još smo neko vrijeme vidjeli sjaj njegove svjetiljke. Čak smo pola sata čekali povratak tog odvažnog čovjeka i bili smo vrlo zabrinuti za njega, misleći da mu se dogodila nesreća", opisivao je Čečov nadzornik Jakob Vidmar 19. prosinca 1823.

Novi svijet

Uvjereni da se Čeču nešto dogodilo u špilji, nisu mogli vjerovati svojim očima da su nakon dugo vremena opet ugledali sjaj svjetla i Čeča koji se uz svjetlo pojavio na stijenama. Uzviknuo je riječi koje su se upisale u povijest: "Tu je novi svijet, tu je raj!", i brzo se spustio po stijenama te počeo pripovijedati o svojem novom otkriću, o novoj špilji. Išao je duboko u špilju, no njezin kraj nije mogao dosegnuti. Da bi pronašao put natrag, na podu je ostavljao odlomljene sige kako bi mu svojim vrhovima pokazale izlaz.

Beskrajni hodnici i tajne

Priče o velikoj Postojnskoj špilji nisu završile Čečovim otkrićem, nego tek počele. I baš su sve bile „wow“: priče o vlakiću, električnoj struji i nevjerojatnom životinjskom svijetu, zmajićima. Čečove „odlomljene sige“ zamijenile su staze kojima posjetitelji hodaju špiljom još od 1819. godine kad je otvorena za turizam. Iako su Čeča isprva prešutjeli kao pronalazača špilje, nakon saslušanja 1823. godine bilo je jasno da je on taj hrabri muškarac koji se potpuno sam zaputio u nepoznato. No špiljski sustav od 24 kilometra s najduljom špiljom u Europi nije jedino Čečovo otkriće. Pobrinuo se i za najmanja, ali važna otkrića.