Prva željeznica na svijetu u špilji sa sigama od 1872

Nakon otvorenja Postojnske jame za turizam 1819. godine desetljećima se tražilo odgovarajuće rješenje koje bi posjetiteljima olakšalo naporan i dug put špiljom uz sjaj baklji. Već se A. Schmidt 1853. godine čudio što u špilji nema jahaćih životinja – magarčića ili ponija na kojima bi se moglo jahati.

Prilikom otvorenja južne željeznice Beč – Trst 11. ožujka 1857. za posjet carskog para Franje Josipa i Elizabete pripremljene su tri nosiljke za caricu i dvorske dame.

Budući da je Postojnska jama vodoravna, 16. lipnja 1872. u njoj je otvorena prva željeznica u špilji sa sigama na svijetu. Špiljski vodiči špiljom su vozili dva vagona nazvana Faeton s po četiri posjetitelja.

Razdoblje od 1872. do 1923.: nastanak turističke destinacije

S dolaskom okružnog guvernera dr. Antona Globočnika pl. Sorodolskog na mjesto predsjednika špiljske komisije započeo je razvoj turizma. Uređene su špiljske staze i započelo je uređivanje temelja za željeznicu. Tračnice dužine 1534 metra, širine kolosijeka od 620 milimetara počeli su postavljati u ožujku 1872. godine. Radovi su se izvodili pod nadzorom majstora cestara Gregora Oblaka, a trajali su tri mjeseca. Dana 16. lipnja 1872. izgrađena je prva željeznička pruga od sige zvane Prižnica u Velikom domu od podnožja Velike gore. To se ne bi moglo učiniti da špilja nije gotovo vodoravna.

Prva benzinska lokomotiva

Nakon Prvog svjetskog rata Postojnska jama postala je teritorij Kraljevine Italije. S velikim žarom prihvatili su se razvoja i 1923. godine u cijelosti obnovili i produžili željezničku prugu te su se posjetitelji mogli voziti u špilji vlakićem koji je pokretala benzinska lokomotiva. Prva je bila Montania 803, rudarska lokomotiva koja je mogla vući samo 20 putnika.

Druga benzinska lokomotiva

Broj posjetitelja špilje narastao je, zato je uprava špilje kupila još jednu benzinsku lokomotivu, Montaniju S 10 br. 2044, i 25 vagona s po šest sjedišta, tako da se u špilju odjedanput moglo povesti 150 posjetitelja.

Upotrebljavala se do 1957. godine, a može se razgledati u izložbenom paviljonu Postojnske jame.

Treća benzinska lokomotiva

Kraljevina Italija dobro je promovirala Postojnsku jamu, zato je trebalo kupiti i treću lokomotivu na benzin kako bi se u špilju mogli odvesti svi turisti koji su je željeli razgledati. U Milanu je 1926. godine kupljena lokomotiva CEMSA 20 G br. 20 – 779, a počeli su je upotrebljavati u srpnju iste godine.

Uvođenje električnih lokomotiva

Nakon Drugog svjetskog rata Postojnska jama postala je dio Slobodnog Teritorija Trsta, a zatim Jugoslavije. Benzinske lokomotive s vremenom su se istrošile, a posjetiteljima su smetali njihova buka i ispušni plinovi. Rukovodstvo špilje kupilo je 1956. godine dvije električne lokomotive na akumulatore. Budući da su se pokazale pouzdanima, kupovali su nove dok ih nisu imali dvanaest. Posljednje dvije kupljene su 1988. godine. Godine 2013. u lokomotivu br. 3 ugradili smo asinkroni motor, koji i tijekom kočenja puni akumulatore.

Pruga špiljske željeznice nakon 1964. godine

Jednotračnom prugom mogla su voziti samo tri vlaka istodobno, što je bilo velik problem. Tako se u špilju moglo odvesti samo 2100 posjetitelja na dan, a potražnja je bila mnogo veća. Zato su odlučili izgraditi kružnu prugu. Prva faza provedena je 1964. godine, a druga, koja je zahtijevala veće intervencije u špilji, 1967. godine. Kod Koncertne dvorane iskopana su 422 metra tunela u živoj stijeni i izgrađena je petlja. Izgrađen je i 19 metara dug most preko bočnog hodnika Malih jama.

Na zimu 1969./1970. iskopana je nova, pogodnija remiza, a 1979. uređen je izlazni peron. Iznad prvotne pješačke staze koja vodi u špilju izgrađen je novi most sa željezničkom prugom. U travnju 2015. potpuno je obnovljen ulazni peron iza špiljskog dvorca.