Vjerojatno rijetko tko pomisli što se sve skriva pod našim nogama. U gradovima to inače nema smisla jer bismo često naišli na neugodne prizore, no u kršu je to druga priča. Postojnsko podzemlje već 200 godina pobuđuje ljudsku maštu i radoznalost. Taj novi svijet koji se ljudima otvorio nakon otkrića Postojnske jame nudio je različite ideje – od onih o špiljskoj željeznici, električnoj rasvjeti dok njome još nije bila osvijetljena ni Ljubljana, do pustolovina koje su podsjećale na romane Julesa Vernea.

Ali ljudi nikad nisu razmišljali o tome da u špilju postave neboder ili katedralu. Za to se špilja pobrinula sama. Na više od 24 kilometra Postojnske jame krajolik špiljskog svijeta mijenja se baš kao na površini: uzdižu se planine, žubore rijeke, otvaraju se ogromne dvorane koje skrivaju ulaze u uske hodnike. Ako u mislima poput „drona“ počnete obilaziti taj krajolik, 50 metara ispod površine (gotovo doslovno) možete se zabiti u Neboder.

Polako...

Znamo da život pod zemljom teče vrlo sporo, naši su životi u usporedbi s milijunima godina starim špiljama fragmenti u dugoj povijesti Zemlje. Kažu da sige u prosjeku narastu milimetar u deset godina, no to je prilično neprecizna procjena jer ponekad u Postojnskoj jami rastu brže, ponekad sporije zato što se siga izlučuje različitom brzinom. Nekoliko milimetara može narasti u nekoliko godina ili u tisuću godina, ovisno o uvjetima kao što su jačina kapanja, sastav vode, stalnost mlaza vode iz kojeg se izlučuje siga...

Ako pokušate komplicirane procese prevesti na svakodnevni govor, jedino što se sa sigurnošću može reći jest da sige rastu iznimno sporo – još sporije nego što se krećemo u jutarnjoj prometnoj gužvi.

Najstariji

Najstariji datirani stalagmit uz turističku stazu Postojnske jame naziva se Neboder, a već sama veličina te sige govori o njezinoj starosti – u visinu mjeri 16 metara, u širinu toliko da ga golim okom ne doživljavate kao sigu, nego kao sigastu stijenu uz turističku stazu koja zaustavlja pogled. Znanstvenici su ga datirali posebnom tehnikom, a njegova službena starost nije „toliko star da ga ne možeš zaobići“, nego oko 150 000 godina.

Samo za usporedbu: Postojnska jama počela je nastajati prije otprilike tri milijuna godina u 70 milijuna godina starim vapnencima, što znači da je Neboder još „mladić“. Iako je Neboder najstariji uz turističku stazu Postojnske jame, špilja skriva i starije – sige stare i više od pola milijuna godina.

Divovi

Veličina je jedna od glavnih značajki Postojnske jame koju već stoljećima spominju posjetitelji, znanstvenici i istraživači, zato je gotovo logično da podzemni Neboder ne stoji sam. Uz njega kao šuma siga bujaju visoki, moćni, barokno ukrašeni stalagmiti koji polako ali sigurno pokušavaju dotaknuti strop. Jednim imenom nazivamo ih Divovi. S vrha Kalvarije ili Velike gore nude jedan od najveličanstvenijih pogleda u Postojnskoj jami.

Planina pod zemljom?

Neboder raste tik ispod vrha Kalvarije, podzemne dvorane koja je nastala urušavanjem špiljskog stropa. Kalvarija ima zapreminu veću od 168.000 kubičnih metara. To je toliko da bi se u nju mogla staviti londonska katedrala sv. Pavla... s produžetkom ili dva.

Ali bez brige, ako se odlučite zaputiti na tu planinu, ništa neće pasti sa stropa jer je taj prirodni svod danas vrlo čvrst. Urušavanje stropa u špiljama inače nije ništa neuobičajeno (to je čak i definicija jer čak SSKJ piše o njemu uz riječ urušavanje), a Postojnska jama i tu nudi posebne prizore. Ogromni urušeni blokovi – ostatci nekadašnjeg stropa – jasno su vidljivi već na stazi kroz špilju. Na strmom usponu uz planinu na tim ostatcima stropa još rastu nevjerojatne sigaste tvorbe koje već tisućljećima kreiraju zapanjujući krajolik. Ako se na nju osvrnete s vrha Kalvarije, ti će vam prizori oduzeti dah, a najviše će se isticati Divovi – velike šarene sige koje se natječu koja će prva dotaknuti strop.